NIKOLA TESLA:
EPIZODA VI - Male laži i velika istina ("dijeljeni snovi")
Blijed od saznanja da stojim nad svojim beživotnim tijelom odlučio sam da se ne probudim. Moj telefon, međutim, je odlučilo drugačije. Da nije tako ovo ne bi bio još jedan od nastavaka Nikole Tesle već bio bila reportaža o "životu", ili nedostatku istog, poslije smrti.
Razočaran, kao mačka koja shvati da je februar najkraći mjesec, preranim krajem svoje smrti ponovo sam postao blijed. Opet malo lažem. Istina bi bila da sam blijed i razočaran, ali su razlozi malo drugačiji... Ali, pošto su nam bitnije posljedice od razloga, zanemarićemo male laži i krenuti redom i logično.
Dobro došli, i bolje nas našli, u najnoviju epizodu (ne)zgoda hipertrojke! Već smo zanemarili male laži, pa nema potrebe da zanemarujemo etikete na peškirima, kao što nema potrebe da zanemarujemo peškire s etiketama na njima. Da li je bilo potrebe da se zanemaruju peškiri bez etiketa je rasprava kojoj ovdje nije mjesto, tako da je bolje da prestanemo pričati o njima i nastavimo s pričom.
"Nijedna iskorištena prilika nije dovoljno loša da se propusti", pisalo je na iskorištenom toalet papiru prije nego je ponovo bio iskorišten. A da sve nije crno i bijelo ukazivala je boja slova kojim je navedena mudrost bila napisana. Ovaj dio o toalet papiru bilo bi lijepo zanemariti i nastaviti ovu fenomenalnu priču kao da se "ništa nije desilo".
S tom mišlju je krenula naša slavna trojka iz javnog WC-a na autobuskoj stanici.
Pošto nisu nigdje krenuli zanimalo ih je gdje su to stigli. Poslije kratke rasprave o tome zaključili su da su stigli na autobusku stanicu. Zaključili su da treba riješiti i problem globalnog zatopljenja iako to nije bila tema razgovora (baš lijepo od njih, op. a.).
Pošto su riješili pitanje postojanja u prostoru baciše se na riješavanje problema postojanja u vremenu.
Ovaj puta, prije duže rasprave, zaključiše da su u noći. Poslije te rasprave zaključiše da su u danu. Opet su zaključili da treba riješiti i problem globalnog zatopljenja iako to nije bila tema ni ovog razgovora (baš lijepo od njih, op. a.).
Sretni zbog svog postojanja u prostor-vrijeme kontinuumu odlučiše da urade nešto i po pitanju globalnog zatopljenja.
Napraviše detaljan proračun o kretanju zračnih masa oko autobuske stanice, uvrstiše taj rezultat u jednačinu prirodnog priraštaja emisije štetnih gasova za narednih par godina, i dobiše prihvatljivo rješenje. Odmah su krenuli u implementaciju.
Nesebično su otišli do obližnjeg grma i ubrzali prozvodnju kisika tog grma za (prosječno) 42% u naredne dvije godine. Istina bi bila da im se užasno pišalo a više nisu imali ni želje ni para za posjetu javnom WC-u.
Zadovoljni ponovnim spašavanjem planete ukrali su jedan autobus i krenuli pravcem za koji su vjerovali da je istok.
Zašto su htjeli da idu na istok? -Ne znam. Nije ni bitno. Kao što smo već rekli, posljedice su bitnije od razloga. Možda su mislili da tamo ima i dom invalida... Stvarno nije bitno.
Vozeći se putem, a i pored njega, prema onome za šta su vjerovali da je istok, zgazili su i jednog pješaka. Odmah su zaustavili vozilo i pristupili davanju prve pomoći nesretniku.
Nestručnim korištenjem tehnika masaže srca i "peškir na usta" dokrajčili su polumrtvog, zgaženog pješaka. Tek tada su shvatili da sam to, ustvari, bio ja. Blijedi od saznanja da to znači i kraj njihove medijske eksponacije, odlučiše da se probude. To i uradiše.
Prvi se probudio Genetičar. On me i nazvao da mi ispriča "svoj" san. Malo kasnije su to uradili i šegrt Hlapić i Informatičar.
Poslije toga su odlučili da urade preticiju za zabranu stavljanja natpisa na korištene toalet papire (baš lijepo od njih, op. a.).
Početna stranica 
